Ivo Mijo Andrić
KLIMOGLAVCI, DJECA I
OČEVI
Jovo
Nikolić: REDARI NEREDA. ASoglas Izdavaštvo, Zvornik, 2024.godine
U svijetu aforizma ime Jove Nikolića
znači puno više od broja knjiga koje je objavio. Ovaj bosanskohercegovački,
srpski i evropski pisac kratke aforističke, humorističke i satirične misli do
sada je u svijet odaslao sedam sjajnih autorskih knjiga i jednu antologiju
aforizma u BiH. Posljednja u tom kristalnom nizu je zbirka aforizama Redari
nereda, koja je objavljena u izdavačkoj kući ASoglas Izdavaštvo, iz
Zvornika, pod kraj prošle godine.
Ako se ima u vidu da je prva
Nikolićeva zbirka aforizama Imitacija
logike, ugledala svjetlost dana sada već daleke 1986. godine, onda se
matematičkom logikom lako dolazi do zaključka da je iz njegove misaone literarne
radionice svake pete godine izlazio po jedan književni naslov. Za neke je to
malo, ali za bolje upućene u aforističko stvaralaštvo, sasvim dovoljno i
primjereno djelu velikog majstora, zapisivača mudre duhovite misli i izričaja. Takav
izdavački prosjek približno ima i velikan srpske, evropske i svjetske
aforistike Aleksandar Baljak. Veliki pisci obično ne pišu i ne objavljuju mnogo
knjiga, ali ono što osmisle zapišu i pošalju u svijet ostaje za sva vremena
zabilježeno u čitalačkoj memoriji, nacionalnim bibliotekama i na stranicama
literarnih ljetopisa.
Satirični aforističar ili
aforistički satiričar, kako to neki vole reći, Jovo Nikolić, rano se
opredijelio da svoje spisateljsko poslanje usmjeri na kratku formu literarnog
izražavanja. Izabrao je aforizam kao jednu od najstarijih i najkonciznijih
vrsta književnog izražavanja svjestan da tu, primjereno svome znanju i karakteru,
može najviše dati i pridonijeti čitalačkom svijetu. I nije pogriješio, jer bi
ga druge forme stvaranja odvele na duže i šire puteve i prostranstva na kojima
se puno teže snaći i još teže dokazati. Znam to iz vlastitog iskustva pošto sam
sa poezijom započeo svoju literarni avanturu, sa prozom i dramom nastavio, a
onda se vratio na stazu kratke misli kojom se desetljećima brže i sigurnije
krećem.
Nikolićev aforizam izvire iz svih
otkrivenih i dosad poznatih izvora prirodne i društvene stvarnosti. Iz planinskih
političkih studenaca; ravničarskih ekonomskih mineralnih dubinskih bunara;
toplih banjskih i zdravstvenih vrela; iz grotla zemnih i ratnih ljudskih
vulkana; iz sunčevih zraka što spaljuju polja i vjetrova koji raspiruju plamen.
Metaforički kazano – on stiže odasvud gdje boravi čovjek i gdje njegov korak
ostavlja tragove. Stopala najprije, a onda i tragove stroja koji leti kosmosom
zavideći kristalnim nebeskim zvijezdama. Svuda je prisutan čovjek opijen
stremljenjem da bude na korak ispred svega ostalog. Pa i vremena u kojem živi,
stvara i djeluje.
Od starih Grka, Rimljana i Gala, pa
do carevina novijega doba i vladara koji danas upravljaju planetom, mudra je
misao bila izvor moći. Iz nje su se umni napajali duhom, a drugi su nadmoć stjecali
oružjem i rušili ono što je već stvoreno. No, nisu mogli srušiti misao koja nas
vodi pravdi i slobodi. O njoj su pisali grčki filozofi, nju su baštinili svi
svjetski mudraci i ona je danas na društvenoj sceni. Preživjela je prirodna
strahote, izašla još jača iz ratnih stradanja i uspravno hodi stazom
pobjednika. Pobjednika duhom nad prolaznim tijelom.
O svemu tome, iz perspektive
današnjeg vremena, razmišlja i piše Jovo Nikolić. Razmišlja široko i duboko, i
piše kratko i jasno. Odsječno, što bi se reklo vojničkim rječnikom. Bez dlake
na jeziku i sa namjerom da nas podsjeti kako je život najveće bogatstvo koga
imamo te kako se svi o njemu moramo brinuti. Svako na svoj način, hrabro i
pošteno. Znade dobro aforist da među nama… Ima
građana koji ne osjećaju ovo blagostanje. To su najosjetljivije kategorije
stanovništva. Njih je uvijek bilo najviše
i oni imaju pravo biti nezadovoljni šupljim političkim pričama o tom
blagostanju. Aforist nas podsjeća da jednako tako zna kako su neki … ginuli za ovo, da bi njihovi nasljednici
imali zašto da ginu.
Ratovi
su na južnoslavenskim prostorima ostali iza nas, na drugim su prisutni danas, a
na trećim, možda još većim, doći će sutra. Jer, ljudska vrsta, nažalost, nije
izvukla nikakve pouke iz prošlosti i nastavlja tamo gdje su stala ranija
pokoljenja. Samo kad prinosimo žrtve,
prinosi su iznad očekivanja! Kaže to aforist, s očitom rezignacijom zbog
svega što se zbiva kod nas i u svijetu. Ratne vođe to, naravno, vide drugačije
iz svog tupog ugla, i njima ti prinosi dođu kao alibi za zla koja čine. Granica
između dobra i zla tako je tanka da lako puca tamo gdje zlo nadvlada dobro. Da
bi preživjeli … Ušli smo u partnerstvo sa
velikim silama… A u tom partnerstvu su …
Naše mete – njihova municija. Tako aforist, nakon nekadašnje propale
politike nesvrstavanja opisuje novu politiku svrstavanja malih pod skute
velikih. Poznato je to od ranije, a dokle će ti i takvi savezi moćnih i
nemoćnih trajati, to ni Svevišnji ne zna. Nama to i nije tako bitno jer mi smo
…visoko uzdignuli čela. Uzdamo se u Božju
pomoć.
Redari nereda rade svoj posao i u
ratu i u miru. Uloge im, naravno, nisu jednake niti ih mogu igrati s jednakim
uspjehom. Ali mogu stavljati u red ono što je u neredu i što nije u redu. Na
ulici se neki veći red ne vidi. No, vidi se pred šalterima državnih ustanova i
pred marketima gdje se prodaje roba po sniženoj cijeni. To je naša zbilja
materijalnog i društvenog izobilja kakvog nam servira vlast, da bi ga pojeli u
slast. Sve to i mnogo čega drugog aforist je sažeo u jednu prosto proširenu
rečenicu: Čega smo se sve nagledali i
naslušali, to je neviđeno i nečuveno. I nadopunio dobro poznatom slikom
stanja u širokim narodnim masama: Sve se
promijenilo, osim naroda koji traži promjene.
Vrijeme
ide naprijed samo na kalendaru i satu koji mjeri vrijeme. Sve drugo, ili stoji
u mjestu, ili šepa na društvenoj i političkoj sceni. Osim naravno onog i onih
koji vrijedno rade i grade. A i takvih, na sreću, još ima.
Dobar aforist i satiričar prepoznaje
se po tome što zna razlikovati bitno od nebitnog i što umije s malo riječi opisati
ono što svima bode oči, a na što se obično pravimo gluhi i slijepi. Mnogi zbog
straha za ono malo što imaju, jer i od lošega može biti gore. Drugi, opet, zato
što ih se ne tiču tuđe muke i brige. Kad
bolje pogledamo, bolje da ne gledamo, reći će aforist u njihovo ime. I
obrazložiti to uvjerljivim riječima: Oni
koji nam uzimaju mjeru, nemaju mjeru.
Zbog njih …-Sve više i više, idemo niže i niže. I
uz njih… Nema da nema! Ima da nema!
Aforist kratku priču o njima zaokružuje uzročno-posljedičnom rečenicom: Najbolje se drže oni, koji neće da nas
puste.
Društveni
nered koji nas prati od kraja osamdesetih godina prošloga stoljeća kad je,
uporedo sa padom socijalizma, aforistika na našim prostorima počela
doživljavati dotad nezabilježene uspone, probudio je kritičku svijest kod
mnogih umnih ljudi usmjerivši ih na zapisivanje kratkih misli o svemu
negativnom što se oko njih događalo, uključivo i o onima koji su bili
proizvođači zla i nosioci društvenih negativnosti. Tako je stvorena armija od
nekoliko hiljada aforista, humorista i satiričara koji prate stanje društva i
države i zapisuju oštre i duboke misli. Te misli su kao strijele usmjerene
prema tvorcima zlodjela i onima koji muče i tlače narode i rasipaju sve što se
može rasuti. Usput kradu dobra i nište vrijednosti koje su stvarala brojna
pokoljenja.
U toj borbi dobra protiv sila nereda
i zla, Jovo Nikolić i njegovi književni saborci, naoružani ironičnim,
alegoričkim, metaforičkim i satiričnim mislima i riječima idu naprijed, krečeći
leksičkim sredstvima zemlju od korova mita i korupcije, nepotizma, društvenih
nepravdi, lopovluka i izrabljivanja onih koji su na demokratskim izborima dali
glas i vlast svojim izrabljivačima. Dok hrabro osvajaju prostore slobode, sa
stranica knjige Redari nereda odjekuje
borbeni aforistički poklič: Onoga koji
nam se popeo na tjeme, nećemo zbaciti klimajući glavom.
Na kraju umjesto zaključka
prepisujem kratak dijalog između oca i sina, koji pojašnjava pravo stanje
stvari: - Zašto je naš narod mali? – pita sin oca. - Znat ćeš sine kad budeš veliki! – odgovara otac. Ovome ne treba ni
slova dodati. Osim, možda, kratku optimističku satirsku opasku: Valjda će do
tada i otac porasti!
0 коментара:
Постави коментар